Napokon ste posložili sve kockice hardware-a, programa i dobre volje, te krenuli u snimanje muzičke kompozicije. Bilo da se radi o obradi ili autorskom djelu, znate skladbu od naprijed i od nazad, te ste započeli snimanje. Snimili ste prateće gitare, solo, harmonije na solo, itd.
Ubacili ste bubnjeve i bas gitaru ili ste ih imali i od prije. Pratnje ste porazbacali lijevo i desno, solo je strogi centar, gotovo izgleda da je pravi bend sve odsvirao. Nakon divljenja kako sve to dobro zvuči, te kako ste dobro odsvirali zahtjevne djelove, počinjete uspoređivati svoj uradak, sa originalom ili sa pjesmama sa svog omiljenog CD-a.
Nešto nedostaje.
Gitare jednostavno ne dolaze do izražaja. Normalno slijedi pojačavanje zvuka na trakama koje sadrže gitare, ali ubrzo uviđate da odjedanput nestaju bas i bubanj iz cijele slike. Neki među vama će se uhvatiti ekvilajzera, dodavajući bas i srednji pojas, ali ponovo se gubi bas, bubanj i cijela skladba postaje mutna. Iznervirani, ponovo snimate prateće gitare, ali ovaj put sa više distorzije, ali ni to ne pomaže. Gitare su i dalje tanke, jednostavno nedostaje onaj zid zvuka i punoća.
Po prvi put shvaćate da nije sve u snimanju. Nakon što bilo koji bend napusti studio, bez obzira da li govorimo o troje do petero nadobudnih muzičara ili one-man-army instrumentalisti, činjenica je da je napravljen tek dio posla. Nakon muzičara, glazbeni uradak kroz svoje šake propuštaju inženjeri zvuka za miksetom i producent kako bi dobili finalni miks.
Za nas većinu, sobnih muzičara, radi se uvijek o istoj osobi, ali pristup mora biti drugačiji. Nakon što se napravi aranžman, miksanje je od presudne važnosti. Većina DAW programa ima u sebi integriranu miksetu, na kojoj se ažuriraju sve trake: gitare, vokali, bas i bubanj. Bubanj se može razložiti na pojedinačne elemente, ali je dobro na kraju grupirati pojedinačne instrumente u logičke cjeline koje će te lakše upravljati.
Na mikseti pojedine trake možete pojačavati, smanjivati, posložiti stereo zvuk tako da određene instrumente postavite lijevo i desno tvoreći stereo panoramu.
Miksanje zvuka je umjetnost, ali također i stvar teorije i standarda. Na primjer bas gitara i bas bubnja su uobičajeno u sredini, prateće gitare, su jedna lijevo, jedna desno, solo i vokal u sredini. Slično kako se muzičari u bendu postavljaju na pozornici.
Kao što postoje pravila za postavljanje panorame, postoje i pravila kako koji instrument napraviti većim. Prvi korak je postaviti jačinu (level) zvuka na pravilni iznos za pojedini instrument. U ovom koraku taj dio ne mora biti posve točan, ali mora biti referentan. Kod postavjanje jačine zvuka pojedinih instrumenata, pravilo ‘manje je više’ je nezaobilazno. Poslušajte svoju omiljenu pjesmu. Zanimljvo kako se svaki instrument jako dobro čuje, ali niti jedan se ne dere, niti izlazi iz snimke.
Uho je jako osjetljiv instrument. Uho također voli već slušane stvari i jednom kada se navikne, volio ono što je čulo. Ovo je i dobro i loše. Loše je što ako dugo slušate svoj snimak, sve više vam se sviđa i sve više vam se čini da ste napravili super stvar. Kada isti muzički uradak posluša netko sa strane, reči će vam da cijela stvar ne valja niš’. Kako to? Prvo možda vas ta osoba ne voli, drugo možda osoba ima pravo. Toliko ste dugo slušali kompoziciju, da se uho naviklo.
Bilo da se miksa ili finalizira snimak, uvijek je dobro imati referentni snimak. Po običaju je to originalna pjesma, ili vama vrlo draga grupa s kojim zvukom bi se voljeli poistovjetiti. Nakon par sati rada, dobro se malo odmoriti, poslušati nešto drugo, čisto da se uši i mozak odmore, resetiraju, jer je zamor gadna stvar.
OK, imamo sve snimljeno. Sada ćemo postaviti sve instrumente, na pravilne levele. Prvo sve glavne kanale (bubanj, bas, gitare, vokal) smanjite na minimum. Bubanj je tu jako bitan, kao referentna toča u konačnoj snimci. Doboš i udarac bas bubnja je ono što karakterizira svaku glazbu bez obzira na žanr. Zato stavite taj svoj bubanj na makismalnu vrijednost. Obično se nikad ništa ne stavlja na 0dB ili preko, ali bubanj stavite na -1dB. On će nam biti referentna vrijednost. Sada pojačajte bas gitaru dok se ne bude čula. Zanimljvo da se bas čuje već na -15dB, a ne na 0dB kako je bio prije postavljen, zar ne? Sada pojačajte gitare i vokal. Vokal je jako važan, toliko važan da u biti vokal ili bubanj moraju biti referentne vrijednosti. Recimo da ste snimili instrumental, pa nam vokal nije bitan. Umjesto vokala, solo gitara će nam biti druga po važnosti. Ostavimo za sada solo po strani i usredotočimo se na zvuk gitare u totalu, npr krenimo sa pratečim gitarama.
Jednom kada pojačate bas, vidjeti će te da se bas počinje čuti već na -15dB. Ostavite ga vrijednosti ispod -9dB, te pojačajte prateće gitare dok se i one ne budu čule. Vrlo zanimljivo je da ako se nešto želi pojačati, koji put je bolje smanjiti sve ostalo, nego pojačati samo dotični instrument.
Svi instrumenti nam se čuju, ali kako dobiti zvuk koji ima veličinu, ali ne i preveliku glasnoću? Trik je u frekvenciji određenog instrumenta. EQ je jako bitan u konačnoj snimci. EQ će nam omogučiti maksimalno pojačavanje zvuka, a da konačna slika ne bude mutna. Mutna slika je česta u amaterskim snimkama, jer se ne vodi računa o frekvencijskom spektru pojedinih instrumenata, pa jedan drugom kradu mjesto i smetaju u konačnoj snimci.
Na primjer, bas bubnja i bas gitara dijele pojedine frekvencije. Isto kao i prateće gitare i bas gitara. Frekvencije koje se preklapaju biti će glasnije od ostalih i time će zamutiti ukupnu sliku, jer su uobičajeno te frekvencije one koje ne želimo. Na primjer prateće gitare znaju pojesti bas gitaru i obrnuto, pa je potrebno bas i prateću gitaru razdvojiti.
Gitaristi znaju biti dosta egoistični u pogledu zvuka svoga instrumenta i uvijek će željeti duplicirati zvuk koji imaju na svom pojačalu, kada sviraju sami. Ali kada su u bendu, pojačalo i efekti se kalibriraju u postpunosti drugačije, jer treba uzeti u obzir zbroj svih instrumenata. Bas u električnoj gitare ne treba pojačavati, jer taj dio svira i pokriva basista, bez obzira kako on bas zaista i svirao.
Četri su glavna koraka za dobiti dobar zvuk električne gitare:
- dupliranje (daje veličinu tonu)
- EQ (izbjegava sukob sa ostalim instrumentima)
- kompresor (smanjuje dinamiku, ali povećava osjećaj glasnoće)
- hard limiter (smanjuje dinamiku, ali maksimalno pojačava level zvuk instrumenta u miksu)
EQ, kompresor i limiter ćemo obraditi u jednom od drugih članaka, a sada ćemo reći nešto o dupliranju, iako su dva termina usko povezana u konačnici.
Duplirati gitaru znači dodati na snimku dodatne gitare kako bi se dodalo mesa na zvuk. Gitara će time dobiti na punoći, prije svega u svom frekvencijskom spektru ali i u poimanju gitare u miksu kod onoga koji ga sluša. Dupliranjem ćemo naglasiti određene frekvencije i popuniti dio koji nedostaje originalnoj gitari.
Električna gitara po svojoj prirodi pripada srednjem frekvecijskom spektru što znači da nam frekvencije ispod 100Hz uopće ne trebaju, ali uho je isto tako vrlo osjetljivo na promjene u srednjem dijelu spektra, što znači da svaki pomak oko 1-3kHZ za električnu gitaru znači pomak na bolje.
Naj jednistavniji način dupliranja je snimiti nanovo prateće gitare, ali ne sa istom gitarom ili ne sa istim postavkama opreme. Npr. drugačije postavljeni efekti (overdrive, distorzija, EQ na efektima) imati će značajan utjecaj u konačnici. Jednu gitaru stavite strogo lijevo, a novu gitaru strogu desno. Efekt dupliranja je već primjetan. Umjesto dvije možete snimiti i četiri gitare, ponovo razmještene u panorami (100L-50L-50D-100D).
Duplirati se može i putem DAW programa. Jednostavno duplicirajte originalnu prateću gitaru u novu traku i izmjenite joj EQ. Primjetite da je efekt dupliranja bolji kada se nanovo nasnimi gitara, nego kada se samo duplicira u DAW-u. Razlog je varijacija pri ponovnom snimanju, odnosno gitare nisu identične kao kada se duplicira u DAW-u, već postoje varijacije (tajming, kako je odsvirano, itd). Kada se koristi identična snimka dolazi samo do povećanja glasnoće, jer su korišteni identični audio signali. Matematički gledano, ti signali se zbrajaju. Kada se nanovo snima, gitare nisu identične, audio signali nisu isti, te jedna drugu, gitare nadopunjuju i zvuk izgleda veći i puniji.
Ako ste lijeni i ne da vam se ponovo snimati prateću gitaru, punoća se može dobiti i na sljedeći način: pomaknite novu gitaru u vremenu za cca 5-10ms. Iako su na početku audio signali bili identični sada su pomaknuti u odnosu jedan na drugi. Ovaj pomak uzrokuje efekt chorusa, ali je pomak dovoljno mali da napravi varijaciju, ali ne i preveliki efekt chorusa. Pri pomicanju audio signala u vremenu, treba biti oprezan, jer mali pomaci 0.5-3ms koji put znaju poništiti određene frekvencije (npr. bas) zbog efekta češlja (poništavanje frekvencija).
U pravom studiju, sličan efekt se dobije ako se koriste dva mikrofona, ali na različitim udaljenostima od pojačala, čime zvuk na udaljenom mikrofonu kasni, to jest imamo pomak u vremenu. Ako mikrofoni nisu iste marke, tada mu je i frekvencijski odziv drugačiji, pa u osnovi imamo ponovo isti efekt: vremenski pomak i drugačiji EQ.
Za dupliranje mogu se koristiti i VST plugini, kao što su: Waves Doubler ili besplatni Haas Delay. Osobno ne volim pluginove, jer daju previše umjetni zvuk, ali su vrlo lagani za korištenje.
Za sve one koji koriste simulatore pojačala kao što je Line6 POD, većina njih mogu danas simulirati različita pojačala i efekte i to po dva u isto vrijeme. Npr. jedno pojačalo na lijevom izlazu, a drugo pojačalo na desnom izlazu, čime vrlo brzo dobijemo (i snimimo) duplu gitaru.
Nema komentara:
Objavi komentar