Praktički cijeli svoj radni vijek - koji i nije nešto dug - boravim, ovisim i živim od Interneta. Jep, Internet sa velikim `I`, jer za mene drugačiji i ne može biti.
Ali nikad, baš nikad, mi nije palo na pamet pisati blog, ili ostaviti pisanog traga na mreži svih mreža. Vjerojatno me je groznica bloganja zaobišla ili jednostavno nisam imao vremena, ili nešto treće...
Uglavnom, moj prvi post je više isprika svima koji misle da su i dalje mogli živjeti bez mog umovanja, te da je Internet i onako prenatrpan izljevima prekopametnih, ali umjesto da pišem o politici, osvrtima na život naš svagdašnji ili programiranju za web, odlučih se za temu blisku svom hobi-u, te je možda ovo idealna prilika da vidim i osobno što se to krije iza pompe bloga, koji se eto, pretvorio i u kruh naš svagdašnji za odabranu nekolicinu.
Vrijeme je da postanem bloger.
Nema komentara:
Objavi komentar